Najpopularniji kulturni objekt u gradu Zadru je gradska knjižnica koja je pravi primjer što i na koji način treba raditi društveno-kulturni centar. Knjižnica je vrlo dobro posjećena, i tijekom dana pruža građanima brojne sadržaje, mjesto za učenje i čitanje, slobodni pristup internetu. Do zgrade knjižnice nalazi se bivša vojarna Stjepan Radić koja je kompletno devastirana. Za puštanje te infrastrukture u pogon postoji inicijativa Za kvart koja želi otvoriti kvartovski društveno kulturni centar. Drugi primjer, također iz Dalmacije, je Dom mladih u Splitu. Profesor Petrić je i sam uključen u oživljavanje ovog prostora: - Nakon godina propadanja zahvaljujući radu i povezivanju većeg broja različitih aktera Dom sad funkcionira. Sam Dom nalazi se malo van samog centra grada u kojem su koncentrirane sve kulturne ustanove dok veći dio grada nema nikakve kulturne infrastrukture. U 90.-ima je postojala ideja da se oko ovog tzv. kulturnog prstena sagradi "duhovni prsten grada Splita" kojeg bi sačinjavale novosagrađene crkve u svakoj gradskoj četvrti. Bez obzira na izgradnju nekoliko novih crkvi ti dijelovi i dalje su ostali bez društvenih i kulturnih sadržaja. Najširi prostor po vanjskog dijela grada zaokružuje novoizgrađeni prsten s trgovačkim centrima. Ovakvoj "pustinji" suprotstavljaju se sami građani sa svojim malim inicijativama, izgradnjom boćališta, plesnih i drugih klubova u garažama i drugih oblika samoorganiziranja dok se za kulturu mladih izdvaja jako malo.

Kao europski primjer promocije zabave nasuprot kulture Petrić uzima praksu izgradnje zabavnih parkova po Europi: - U Biogradu u kojem nema nikakvih kulturnih sadržaja izgrađen je i otvoren prvi takav zabavni park u Hrvatskoj. Za "fun-parkove" kroz europske fondove izdvajaju se velika sredstva dok se uređenje i izgradnja kulturnih sadržaja ne potiče. Prema istraživanju provedenom u Njemačkoj utvrđeno je da čak 25% populacije ne razumije programe javnih kulturnih ustanova, a upravo toj populaciji namijenjeni su fun-centri.

Nedostatak prostora kulturne namjene rješava se u praksi otvaranjem društvenih (community) centara namijenjenih građanima van centra koji u svojim dijelovima grada nemaju nikakvih drugih sadržaja. Community centar je prostor s internet vezom, čitaonicom, mjestom za druženje i razne programe kao što su predavanja i tribine, radionice i slično.

Opća komodifikacija kulture dovela je do, tumači Petrić, do propasti javne kulture u mnogim mediteranskim zemljama, a primjer Španjolske može se vidjeti u odličnom dokumentarcu Bye bye Barcelona (https://www.youtube.com/watch?v=kdXcFChRpmI). Jedan od primjera kod nas je Split: - U gradskom centru Splita prostori za ateljee su umjetnicima davani besplatno, no sad se klasificiraju kao poslovni prostori i iznajmljuju po komercijalnim cijenama što je uzrokovalo su umjetnici istjerani iz gradskog središta.

Emina Mučići i Domagoj Šavor su ispred KAoperative podsjetili na početke pokretanja platforme koja je do danas narasla na 12 udruga. Osnova za pokretanje platforme bila je ideja zajedničkog djelanja prema prostorima, uvjetima za rad i razvoje nezavisne kulturne scene, sudjelovanje na stvaranju kulturne politike. Domagoj Šavor spomenuo je kako su se do 2013. godine u Karlovcu organizirali programi nezavisne kulture uglavnom tijekom ljetnih mjeseci dok se zimi sve se utišalo: - Istraživanje 2014. godine pokazalo je kako postoji potreba osnivanja društveno - kulturnog centra i za to je odabrana zgrada Hrvatskog doma. Krajem 2015. godine KAoperativa je iskazala inicijativu za preuzimanje upravljanja prostorom male scene od dotadašnjeg upravitelja, tvrtke Mladost, da bi krenula s upravljanjem 2016. godine u travnju.

Emina Mučići je potom pojasnila Model upravljanja temeljen na Pravilniku o upravljanju Malom scenom Hrvatskog doma: - U sadašnjem modelu upravitelj prostorom, KAoperativa, sama putem javljanja na natječaje je iznalazila sredstva za plaće voditelja / koordinatora dok Grad sudjeluje u troškovima hladnog pogona. Rezultati od preuzimanja upravljanja su jasno mjerljivi, broj događanja i korisnika se povećao za 100% u odnosu na prvu godinu upravljanja, a uspostavljeni model može se uzeti kao primjer KAoperativa gleda na natječaj kao daljnje razvijanje postojećeg modela kroz što će se korigirati i unaprijediti dosadašnja praksa. Uz to, napominju, 30% buđeta može biti iskorišteno za adaptaciju i opremanje.

Daljnji rast Hrvatskog doma KAoperativa vidi na širenju druge funkcionalne prostore u Hrvatskom domu koji se ne koriste kako treba i za koje će se zagovarati uključivanje po ovom modelu. Šavor je zaključio prezentaciju sa zaključkom da udruga i inicijativa u Karlovcu ima dovoljno, no nedostaje im prostora za postepeni rast. Ovaj pristup osvajanja prostora po prostor je rješenje za Hrvatski dom.

Na tribini je uz najavljene paneliste gostovao i velik broj arhitekata, članova Društva arhitekata, geodeta i građevinara Karlovac - DAGGK. Luka Lipšinić bio je zainteresiran ima li Grad Karlovac ideju uređenja cjelokupnog prostora ili će pristupiti postepenom uređivanja. Šavor je odgovorio kako je to teško danas reći jer je karlovačko civilno društvo "živi organizam" i teško se može reći što će se događati i koji će akteri biti na civilnoj sceni za primjerice pet godina. Zamjenica gradonačelnika rekla je kako Grad nikad nije odustao od kompletne obnove te kako se sve što se radi ide u smjeru pripreme materijala budućeg raspisivanja natječaja i zajednički stvaranje dobre baze.

Mirko Petrić se složio s idejom uređenja "malim koracima": - Na primjeru Doma mladih u Splitu može se vidjeti kako se išlo malim koracima u smjeru ukupne obnove. Kad bi se sve odjednom htjelo urediti na kraju se ne bi puno napravilo. Prostor osim što je fizički je i metaforički, prostor koji je potreban. Kod riječkog muzej Benčić se to vidi još bolje, prostori se otvaraju kako se otvara i potreba za njima. Nema smisla urediti veliki prostor ako za to sad ne postoji potreba.

Moderatora Marina Bakića potom je zanimalo mogućnost da Grad odustane od društveno-kulturnog centra u Hrvatskom domu, te da se od kina Edison u stvari radi jedan takav prostor.

Zamjenica Navijalić predstavila je koncepciju kulturnih prostora gdje se knjižnica i muzej koja se razvijaju prema planu: - Edison kao najstarije namjensko kino u Hrvatskoj će biti isključivo kino dvorana dok Hrvatski dom ima svoju poziciju kao gradski društveno-kulturni centar s velikom centralnom dvoranom. Kino Edison nikad neće biti društveno-kulturni centar nego će to biti Hrvatski dom.“ Na to se nadovezao i Mario Protulipac: - Razlika u tome je da Hrvatski dom već djelomično živi i ima svoje programe dok Edison to tek čeka. EU fondovi ne prepoznaju kulturu kao turistički proizvod pa moramo prilagođavati naše projekte. Poanta je razvoj programa i participacije što je vrednije nego sagraditi objekt u koji treba dodatno investirati. Za odgovoriti na Europske natječaje potrebno je puno truda i kreativnosti.

Izjednačavanje neprofitnih sadržaja namijenjenih široj javnosti i komercijalnih programa problem je s kojim se očito susreću organizatori u više hrvatskih gradova. Neravnopravne uvjete za rad u dalmatinskim gradovima prezentirao je Mirko Petrić: - Zadarska knjižnica ne naplaćuje korištenje za neprofitne programe, no u Splitu da što je veći problem u kulturi. Problem jer je isti trošak za kulturni sadržaj kao i komercijalni. Korištenje kazališta još je skuplje tako da se to djelomično pokriva kroz gradske donacije gdje grad plaća korištenje dvorane za projekte koje rade udruge.

Na kraju rasprave Petrić se dotakao i kreativnih industrija koje bi se trebale same financirati. Kao "najkreativniji gradovi" uzimaju se Helsinki ili Stockholm gdje kreativne industrije dobivaju upravo javna sredstva. S time se povezuje i sve popularniji termin "stvaranje publike". Zašto je potrebno stvarati publiku? Ispada da publike nema pa je uz stvaranje programa potrebno i stvoriti publiku za te programe.

Tribina je održana uz potporu Zaklade Kultura Nova, te u suradnji s Urbanističkom platformom.